José Luís Peixoto rodio se 1974. godine u Galveiasu, u Portugalu. Diplomirao je moderne književnosti i jezike; radio kao profesor u srednjim školama i surađivao u raznim novinama i časopisima. 

Godine 2000. objavio prvu prozu pod naslovom Umro si me (Morreste-me). Nakon toga slijedi roman Nijedan pogled (Nenhum olhar), 2001. godine za koji dobiva Nagradu José Saramago od Fundacije Círculo de Leitores. Iste godine piše dramu Lisabon/Zagreb zajedno s Vanjom Ratković, koja je postavljena na scenu u lisabonskom Teatru Taborda. Slijedi roman Kuća u mraku (Uma casa na escuridăo), 2002., te izvrsna zbirka poezije Oronulo dijete (A criança em ruinas), 2003. i zbirka priča Protuotrov (Antídoto), 2003. 

José Luís Peixoto je već kao dvadesetogodišnjak pobjeđivao na natječajima poezije mladih koje su organizirali lisabonski književni časopisi. Prilikom dodjele nagrade za njegov prvi roman Nijedan pogled, na kojoj je portugalski Nobelovac José Saramago istaknuo kvalitetu njegove proze, Manuel Frias Martins, uručitelj nagrade, rekao je: Ujednačenost proznoga ritma i teme, filozofska zrelost određenih misli i ljepota slika, neki su od nepobitnih elemenata ovoga romana. 

Tema koju obrađuje Peixoto u svom romanu Nijedan pogled, jest obitelj u maloj ruralnoj sredini, iz koje je i sam ponikao. Obitelj je, kaže Peixoto u razgovoru s Améliom Pais, osnovni prostor za iskazivanje osjećaja koji sačinjavaju moj život. A u životu samo dvije stvari smatram nepovratnima: smrt i spoznaju. Nikada više nismo jednaki nakon jednog od tih iskustava. Obitelj je toliko iskonska za Peixota da naracija poprima gotovo biblijski ton, prateći spori ritam jedne male portugalske sredine u kojoj se izmijenjuju glasovi osamljenosti, tuge, beznađa i smrti.